'Kožlovac prije rata, na današnji dan, drugu nedjelju po Petrovdanu, ni sjetiti se ne smijem, srce bi mi moglo puknuti od tuge' - kaže mi muškarac srednjih godina, naslonjen na hram Svete velikomučenice Nedjelje u Kožlovcu kod Benkovca, u nedjelju 22. jula.
'Ipak, recitei, kako je bilo?'
'Evo odavde od naše crkve, najbolje se vide Bare, tamo je znalo na današnji dan igrati i po šezdeset ekipa u malom nogometu. Sajam je trajao po cijeli dan, do dugo u noć, i bilo je uvijek makar deset hiljada ljudi, a nekih godina, znalo je biti i dvadeset hiljada. Curovalo se i momkovalo, živilo se za taj dan. Od nekadašnjih 138 dimova u zaseocima Mječanski, Ivanišević, Uzelci i Zorice i preko šest stotina stalno naseljenih žitelja, danas ih je u Kožlovcu 8, najstariji je Jovan Rokvić, navršio je 80 godina, a najmlađi je Baljak Boško, s navršenih četrdeset, nije najzdraviji pa je ostao kod kuće. Danas nemamo ni vode ni struje, a okruženi smo s četiri izvora pitke vode: Točak, Maleštak i Svirač, i glavni izvor Mlinovac se zove, iza Oluje je cijev presječena samo da nemamo vode, da pocrkamo od žeđi, kad nijesmo od muke' - govori muškarac, brišući znoj sa čela, i usput reče da mu je prezime Baljak.
Dok pričamo iz crkve izlazi litija u kojoj je stotinjak vjernika, što ljudi, žena i djece. U ophodnji s narodom je i episkop Fotije, iguman manastira Krka Gerasim, paroh zadarski Petar Jovanović, šibenski Ilija Karajović, i za ovu prigodu, specijalno iz Australije je stigao otac Matić sa suprugom. Zvonar Ale Bogunović iz Karina, lagan poput ptice, penje se po starim 'škalama' na zvonik i neumorno zvoni.
Vladika Fotije u besjedi monasima i narodu, između ostalog, kaže: 'Današnje naše sabranje govori nam da nas Bog nije ostavio i zaboravio, a mi smo uputili molitvu svetoj velikomučenici Nedjelji za sve naše mile i drage, rasejane po svetu, uz molitvu upućenu Bogu, da uvek razmišljaju o svom ognjištu i povratku i da u Kožlovcu bude sretno i veselo kao nekad.'