35 godina od smrti Vladana Desnice

'Čitava Gimnazija išla je u sprovod. Bilo je to u martu 1967. godine Vladan Desnica je uz opijelo više sveštenika i govore književnika sahranjen u porodičnu grobnicu u crkvi Sv. Georgija pokraj Kule Stojana Jankovića, na mjestu gdje je sahranjeno više serdara Jankovića, Ilija Dede Jankovića i Uroša Desnice. Na povratku u Benkovac primjetiše neki od nas svuda oko dvora Jankovića bili su rascvjetani bajami Vladanova proljeća'.
Ovako je o smrti Vladana Desnice, od koje se upravo navršilo 35 godina, pisao nedavno, iz izbjeglištva mr. Milorad Savić. Bio je to i povod našoj posjeti ravnokotarskom mjestu Islam Grčki. Vladan je rođen 1905. godine, u Zadru, u kući na centralnom gradskom trgu, koji se sada zove Narodni, a na kojoj nema ni najmanjeg spomen - traga na autora 'jednog od najboljih romana dvadesetog stoljeća', kako za "Proljeća Ivana Galeba", tvrde brojni ugledni kritičari. Tog dana trg, na kojem je nekad i Vladan zrio, pod zadarskim suncem i glancao njegove kamene ploče, bio je prepun mladog, našminkanog, otmjenog i veselog svijeta, od kojih mnogi i nisu svjesni da u svojim školskim udžbenicima imaju stranice posvećene Vladanu. Ali koga uopće od njih on zanima? Oni žive brzo i ludo, prepušteni užicima potrošačkog svijeta, koji hoće sve, i to - odmah. - Otkriti i formulisati neke istine o čovjeku i oko njega, i time, u konačnoj liniji, od svoje strane nešto doprinijeti vječitom cilju: očovječenju čovjeka - u tome je krajnja svrha i dublji smisao svake književne djelatnosti - pisao je pripovijedač, romanopisac, pjesnik, esejista, kritičar, scenarist i prevodilac Desnica.

Islam Grčki ili sudbina tla?

Na putu u obližnji Islam Grčki prolazimo kroz prostor prepun paleži, ruševina i tišine, koja je toliko sveobuhvatna da se skoro - čuje, prostor pun svježih tragova neočovječenog čovjeka.

Kula spaljenog srca

Kula Stojana Jankovića, gdje je 'naš' Vladan često boravio i stvarao izgleda monumentalno, iz daljine. Tek kad priđete bliže zapažate da joj je kompletna unutrašnjost temeljito spaljena, ipak ni vatra nije u potpunosti mogla izbrisati silnu ljepotu i raskoš prostora, tako da vam se čini da se svemu može brzo vratiti stari sjaj, pogotovo što je brojne umjetnine, dokumente i ostale dragocjenosti, od sigurnog uništenja ratnim požarom spasio mr. Milorad Savić, po svim pravilima struke i ogromne ljudske savjesti.

Sv. Georgije, okružen tišinom koja se 'čuje'

Nedaleko od Kule, okružena nagorjelim i suhim borovima koji nijemo strše u nebo, je crkva Sv. Georgija, s grobnicama, u jednoj od njih i Vladan je našao vječni mir. Vrata na crkvi širom otvorena. Pažljivo ulazimo u prazni prostor crkve, i doživljavamo - šok.

Slomljeni krst, tragovi neočovječenog čovjeka

Krst odbačen leži na podu, slomljen. Na njemu, prekrivena debelim slojem prašine, jedva se naziru, u gornjem redu, slova ispisana latinicom, Vladan Desnica, a ispod kratice, 62 g. st. + 4. III 1967. Malo podalje komadić krsta na kojem piše: OVDJE POČIVA. Desnica je vizionarski Proljeća Ivana Galeba podnaslovio s 'Igre proljeća i smrti', dakle sve mu je bilo jasno, sve je odavno znao, on je Galeb, 'ali svi galebovi moraju prije ili kasnije definitivno sletjeti', Ivan je Galeb sletio davno kao galeb i više ne može izbjeći sudbinu tla na koje je sletio. Zaista, Vladanu je sve odavno bilo kristalno jasno, zar ne?

Tekst i slike: Ilija KRNETA