Slijedeće
dvije priče
su vezane za vrijeme rata negdje 94. godine kad su bili 'Untraforci'
iz Kenije u Benkovcu:
Skupile se babe i razglabaju o crncima, kako je to
čudo,
kako su oni svuda crni, ruke, noge, glava, ki da ih je nešta opalilo.
Pričaju
one tako, kad jedna od njih počne
plakati i veli: 'Moj Đuro
umro, a nije ih vidio!'
Jedna Benkovčanka
okuljavila s crncem 'Untraforcem' i rodila malog crnca koji je bio crn
ki ugarak na ćaću.
To je prvi dio priče.
Drugi,4-5 godina poslije je ispričala
mater jednog mog prijatelja kad je bila kod te žene
u gostima i sad sjedi ona s ljudima, a mali na otomanu i ćuti.
Nakon po ure se trže
i veli: 'Mate, doneside mi zera vode!'
Jedna dirljiva priča
iz Benkovca negdje 1993. Bila je emisija na TV-u o posjeti neke humanitarne
organizacije jednom izbjegličkom
centru gdje su bila smještena djeca iz Ravnih kotara. Prilazi humanitarka
nekom musavom malom od 5-6 godina, daje mu čokoladu
i pita ga kad je zadnji put jeo čokoladu.
A mali veli: 'Nikade!'
Priču
ispričao
Sakela: 'Došao ja kući,
krepan gladan. Sio večerati.
Uze pijat juhe, krenijo jesti, kad nešta kapa sa šufita, tačno
u juhu. Pope se ja gore, kad šta ćeš
viditi: Mali miš, jede kapulu, i plače!'.
Evo još jedne laži,
ali ispričana
od pripadnika čuvene
lažovske
familije M. Priča
je o tome kako je on operisao slijepo crevo. Dakle: 'Doša ti ja kod
doktora,neša sam borta',štumak me bolijo. Veli dotur, moraš operisati
slijepo crevo. Uša ti ja u onu operacijonu salu. Legli me na neki sto.
Skupilo ti se unije ljekara oko mene i pita jedan od njih: 'Oćeš
sa anestezijom, ili bez anestezije?' Velim ja, ajd bez anestezije. Uzeli
ti oni neku pošadu, počeli
parati po mom stomaku. Uzeli una muja creva, pa suču,
suču...
Kad odjednom zabreca neko zvuno, i svi se pokupiše i odoše na marendu.
Ostaviše mene samog na unome stolu. Ležim
ti ja, gledam una muja creva, a neka ugrija bila, počele
se muverine kupiti. Pogleda ti ja kroz prozor, kad na prozoru - mačka.
Poćera ti ja onu mačku,a
zamisli da sam uze anesteziju. Sreća
pa nisam.'
Priča kad
se dvojica svađaju
da li se kaže
može
ili more. Nailazi treći
i pitaju njega kako se kaže,
a on veli: 'Ma mere jedno i drugo.'
Poznati ugostitelj Petar Štela, kad je bilo neko slavlje,
sjeka' meso. Gosti su često
tražili komade mesa oko vrata, na šta se Petar
izdera : 'Esam li ja peka'
žirafu ili janje?!'
Krajem osamdesetih, u Benkovcu se snimao film 'Braća
po materi'. Trevilo se da poznatog glumca Žarka
Lauševica nešta zaboli, pa je otiša u Dom zdravlja na pregled. Čeka
on u čekaonici ki svi ostali, i spazi ga medicinska
sestra i ode kod doktorke s ciljem da ga pusti preko reda, i veli joj
'Eno Žarka Lauševića u
čekaonici!!! '
Pita doktorka: 'E li donijo kavu?'
'Nije.' - odgovori sestra.
A doktorka će: 'Onda na kraj reda
š njime. Ne bi da je Džajić!!!'
Lokalna legenda Colava Desa, je bila između ostalog
poznata po tom što je imala puno djece, ali se nijednom nije znalo za
ćaću.
Jednom prilikom, nakon što je dobila još jednog sina,
pita je neko: 'Deso, ko
mu je ćaća?'
A veli mu Desa:'Kad sjedneš na mravinjak, ki da ti znaš koji te ujio!!!
Jednog dana, dijete od 5-6 godina pita ćaću
i mater, inače Benkovčane gdje su se njih dvoje upoznali.
Veli ćaća, ironično: 'U
narodnoj biblioteci.' i onda dodaje, ozbiljnije: 'U
kafiću, da đe ćemo?!'
Mladi benkovački par, ostavio
ćerku od 5-6 godina kod babe, pošto su oni otišli na par mjeseci u
inostranstvo. Pošto je mala već navikla s materom 'ajkačiti'
po kafićima, nakon nekoliko
dana 'bez akcije' tužno
upita babu:
'Baba, a zašto mi nikad ne
idemo u kafić?'
Jednog jutra, dvadeset i kusur
- godišnji Vili V. je ustao i počeo da 'vrti kanale' na svom TV prijemniku.
Pošto su se skoro na svakom prikazivali crtani filmovi, Vili je nervozno
prokomentarisao: 'Em vam mater, kad sam ja bio mali, niđe 'ednog!!!'
Istog tog Vilija, jednom kad
je bio vidno neraspoložen, neko je priupitao šta mu je, na šta je on
odgovorio:
'Ma njesam ti nešta kul!'
Kad su Vraču, negdje u Beogradu, pitali, šta je to nostalgija,
on je odgovorio: 'To ti je kad čekaš autobus, i iljade ih prolazi
kraj tebe, a nijedan Čotrin!'
Tri nove priče, vezane za Sakelu(prvi prilozi koje smo dobili, hvala
Daliboru):
Sakela priča kako je klao prasad:'Doša "Ja", pozva osam momaka da
mi pomogne klati prasad. Uze ja nož da ću ga zaklati, ma kakvi ni prići
mu. Mislim se šta ću , uze pušku, ispali rafal unj. prase mi se pošce
smijati. Vidim ne mogu mu ništa. Dosjeti se "Ja", idem naručiti haubice
iz Biljani Gornji da mi tačno tuču u svinjac. Ispališe oni plotun dođe
"Ja" kući, kad imam šta i viditi. Prase još mrda. Moji ljudi, "Ja"sam
ga još mora tući badiljom sat vremena dok nije krepalo.'
Iša Sakela u lov i povede svog kucina. Idući tako, njemu se pas zagubi.
Upazivši gdje se nalazi, govori Sakela svom kolegi: 'Gledaj ga, pope
se na smokvu ki klapac i ede smokava... '
Sakela kada peče ribu, onda je peče na drljači , a krompire vadi traktorom
i sajlom...........
Glavna strana